Posvetili su je porodici, precima, prirodi i, pre svega, deci koja će uz pomoć roditelja i svojih predaka prepoznati sebe iznutra, koja su možda zbunjena svojim darom, ali kojima je potrebna, kako kažu, podrška „celog porodičnog stabla sa mnogo grana“.
Knjiga sadrži devet priča koje su napisale tri generacije složne porodice: Gordana i Miloš Ilić i njihova deca sa svojim porodicama: sin Vladimir sa suprugom Jelenom i sinom Jakovom, i ćerka Jovana sa suprugom Milošem Milojevićem, dok su junaci raznovrsni.
Svi oni su na prvi pogled drugačiji, ali uz porodicu i podršku najbližih dobijaju samopouzdanje i vetar u leđa.
„Svako od nas je osmislio „kostur“ za svaku priču, a onda smo tokom dva meseca svi zajedno jedni drugima pomagali, menjali, doterivali tekstove ne bismo li došli do onoga što smo zamislili. Svaku priču prati ilustracija i svaka priča ima takozvani zaplet i rasplet, s obzirom na to da je tema knjige kako talenti predaka „putuju“ do dece“, priča Vladimir za Priče sa dušom.
„U devet priča pričamo o najvećim problemima sa kojima se deca susreću u detinjstvu, bilo da su visoka, mršava, deca koja šuškaju i mucaju, albino deca, deca sa pegicama i razdvojenim zubima, mališani koji nose naočare.“
„Na početku knjige navodimo sve pretke od oca do belog orla i od majke do bele pčele i to kroz srpski rodoslov, a na kraju šaljemo poruku roditeljima da će uraditi najvažniji posao ako ovu knjigu pročitaju zajedno sa detetom. Time aludiramo na vreme koje roditelji treba da provode sa svojom decom, a nakon toga dajemo četiri pravila za uspešno roditeljstvo i život“, kaže Gordana Ilić.
Ubrzo je počela i izrada ekoloških igara za sve generacije Wood play, odnosno digitalnog detoksa, oko dvadesetak igara koje mogu da igraju svi, od dece do penzionera.
Na ovaj način su zaokružili proces reciklaže od skupljanja sirovina do proizvodnje i ispromovisali ekologiju i reciklažu na zabavan način.
„U Srbiji se samo šest odsto knjiga štampa na recikliranom papiru, a nama je cilj da sa ovom knjigom pokušamo da podignemo svest da se taj procenat poveća“, kaže Vladimir.
Smišljali su likove inspirisani kako svojim dogodovštinama i problemima iz detinjstva, tako i drugom decom koju su poznavali i koje su svesrdno bodrili i podržavali.
Tako su došli do albino dečaka koji je „hteo da se istopi kao pahulja snega, a postao je veliki kao „Everest“ i sada glumi glavne uloge, do jutjubera koji šuška i koji „je šaputao da ga ne čuju, a sada govori zahvalno i originalan je“ i kovrdžave frizerke koja je „skrivala divljinu svojih lokni, a sada je slobodna i zahvalna“.
„Nama je bio cilj da kroz priče u knjizi „Hvala stablu“ oni ne umanjuju svoju vrednost već da uz podršku porodice podignu svest sebi, ali i drugarima, da prihvate sebe onakvima kakvi jesu. Potencijal deteta je u tome da se razlikuje, da to što ono ima, drugi nemaju.“
„Na prvoj strani smo napisali da „ovo drvo voli da se igra“, a pošto smo mi Wood play, ovo je igra porodičnog stabla. Ono se igra tako što šalje mane, to je ono što dete prvo percipira, a onda dolazi do zahvalnosti. Prvo ide ljutnja, a onda zahvalnost. Kada stigne zahvalnost cela situacija se raspliće i deca dobijaju super moć, a ono što je bila njihova mana postaje njihov super talenat“, rekao je Vladimir Ilić za Priče sa dušom.
Knjigu „Hvala stablu“ možete naručiti preko sajta Wood Play i na instagram stranici na sledećem LINKU.