Javna preduzeća ne smeju biti izborni plen

Piše Ljubiša Krstajić

Nova vlada Srbije ima priliku da promeni odnos države prema javnim preduzećima. Pravi domet te promene meriće se pravilima koja će obezbediti da ona rade profesionalno i posle sledećih izbora.

Na Balkanu se predugo ponavlja obrazac u kojem promena vlasti donosi promenu rukovodstva i otvara prostor za stranačko zapošljavanje. Tako se prekida kontinuitet upravljanja, potiskuje stručnost i slabi odgovornost prema građanima.

Zamena direktora zato nije dovoljna. Potrebno je promeniti način na koji država ostvaruje svoju vlasničku ulogu.

Gde postojeći sistem ostavlja prostor za zloupotrebe

Javna preduzeća formalno imaju nadzorne odbore, kontrolu osnivača i obavezu izveštavanja. Međutim, kada rukovodstvo i njegovi kontrolori zavise od istog političkog centra, nadzor lako postaje formalnost.

Direktor i njegov tim pripremaju većinu odluka i podataka na osnovu kojih se ocenjuje poslovanje. Bez stručnog i samostalnog nadzora, takva koncentracija uticaja ostavlja prostor za fantomska i nestručna zaposlenja, nameštene nabavke i neodgovorno raspolaganje imovinom.

Problem je u organizaciji koja omogućava da se takvo ponašanje ne otkrije ili ostane bez posledica.

Država kao profesionalni vlasnik

Upravljanje državnim kapitalom treba organizovati po uzoru na profesionalne fondove koji imaju udele u više kompanija: vlasnik postavlja ciljeve, bira stručne odbore, kontroliše rizike i prati rezultate, dok uprava vodi poslovanje.

Takav model zahteva profesionalno vlasničko telo sa jasno utvrđenim ovlašćenjima i odgovornošću. Njegovo rukovodstvo biralo bi se javnim stručnim postupkom, uz objavljene kriterijume i obrazloženje izbora. Aktivni stranački funkcioneri ne bi mogli da budu članovi.

Mandati bi bili duži od izbornog ciklusa i vremenski razmaknuti, tako da nova vlast ne može odjednom da zameni ceo sastav. Razrešenje bi bilo moguće samo iz zakonom utvrđenih razloga, uz javno obrazloženje i sudsku zaštitu. Rad tog tela bio bi pod parlamentarnim nadzorom i nezavisnom revizijom.

Vlada bi određivala vlasničku politiku i javne ciljeve. Profesionalni organi odlučivali bi o izboru rukovodstva i poslovanju, bez partijskih naloga. Ove zaštite ne mogu zauvek sprečiti promenu zakona, ali mogu znatno otežati političko preuzimanje preduzeća posle izbora.

Ovlašćenja moraju pratiti odgovornost

Stručni odbori birali bi direktore i ocenjivali njihov rad prema finansijskim rezultatima, kvalitetu usluge i očuvanju imovine. Direktori bi samostalno vodili svakodnevno poslovanje, uz jasna ograničenja za zapošljavanje, velike ugovore, zaduživanje i prodaju imovine.

Svako zaposlenje moralo bi imati opravdanu potrebu i dokaz rada, a svaka velika nabavka proveru opravdanosti, cene i isporuke. Za propuste bi odgovarali i rukovodioci i oni koji su bili dužni da ih kontrolišu.

Uspeh nove vlade bio bi sistem koji profesionalno radi i kada ona više ne bude na vlasti.

Pogledajte još
▼